Neuropsihologija depresije

• Post by: Psyche General
• 23.07.2024.
• Comments off

Sažetak

Depresija, iako danas medijski vrlo popularan, ostaje i dalje poprilično neprepoznat i neliječen poremećaj. Postoji više vrsta depresivnih poremećaja, a cilj je ovog rada pojasniti različite depresivne poremećaje u okviru DSM–5 priručnika, opisati neurološke osnove depresije te česte oblike liječenja. Prevladavajući tip depresivnog poremećaja je veliki depresivni poremećaj, koji uključuje simptome poput depresivnog raspoloženja, gubitka težine, osjećaja obezvrijeđenosti te manjka interesa i motivacije za aktivnostima. Drugi su
specifični poremećaji, poput predmenstrualnog disforičnog poremećaja, rjeđi po prevalenciji
(učestalosti pojave ili broju slučajeva), imaju jasnije uzroke i liječenje je generalno učinkovitije. Neki od čestih uzroka depresije su promjene u neurotransmiterima, osobito
smanjene razine serotonina i norepinefrina, kao i psihološki i socijalni čimbenici poput velikih gubitaka ili životnih promjena. Suvremeniji model depresije uzima u obzir razine aktivacije mozga, osobito smanjenu razinu aktivacije lijevog frontalnog područja, povećanu i
smanjenu razinu aktivacije desnog frontalnog te smanjenu razinu aktivacije desnog
posteriornog područja. Povezanost depresije i demencije je u neurološkim čimbenicima,
pri čemu se pokazalo da ljudi s depresivnim poremećajem imaju povećani rizik od demencije u starijoj dobi. Zaključno, depresija je kompleksan poremećaj koji zahtjeva detaljnije
opisivanje i istraživanje kako bi se razlučili njeni tipovi te našli efektivni tretmani.

Ključne riječi: demencija, depresija, neuropsihologija, neurotransmiteri

Abstract

Depression, although nowadays frequently mentioned in the media, remains a largely
undetected and untreated disorder. There are multiple subtypes of depressive disorders, and
this paper aims to describe various depressive disorders according to the DSM– 5 manual, and to depict the neural foundation of depression as well as the neurological relationship
between depression and dementia. The most common type of depressive disorder is major
depressive disorder, which includes symptoms such as depressive mood, weight loss, feeling
of uselessness and lack of interest in and motivation for activities. Other depressive
disorders, such as premenstrual dysphoric disorder, are less common in prevalence
(number of cases), but have more distinct causes and a greater efficacy of treatment.
Some of the frequent causes of depression are changes in neurotransmitters, especially
reduced norepinephrine and serotonin levels, as well as psychological and social factors such as great losses or life changes. A contemporary model of depression incorporates brain
activation, especially lower activation of left frontal area, lower and higher activation of
right frontal area and lower activation of right posterior area. The relationship between
depression and dementia is apparent in neurological factors, where it has been shown
that people with depressive disorders have an increased risk of dementia in older age.
To conclude, depression is a complex term which demands a more detailed depiction and
research in order to differ its subtypes and find effective treatment.

Keywords: dementia, depression, neuropsychology, neurotransmitters