Kulturalno-specifični sindromi: izazov za kliničku praksu

• Post by: Psyche General
• 23.07.2024.
• Comments off

Sažetak

Kultura je snažna odrednica doživljavanja emocionalnih nevolja i prikladnih načina njihova izražavanja, a usmjerava i način na koji osobe koje pate traže pomoć. Kulturalno-specifični sindromi obrasci su psihičkih smetnji i abnormalnog ponašanja koji se smatraju jedinstvenima za određenu kulturu i ne pripadaju u kategorije standardnih klasifikacija psihijatrijskih poremećaja. Hikikomori sindrom u Japanu i dhat sindrom u Indiji samo su neki od mnogih primjera tih sindroma. Jedna je od hipoteza da su navedeni sindromi zapravo samo različite manifestacije već opisanih psihičkih smetnji u standardnim klasifikacijskim sustavima koje su nastale zbog utjecaja jezika i kulture pa se čine jedinstvenima za određenu kulturu. U ovome radu navest će se dokazi koji podržavaju tu hipotezu, ali i argumenti koji podržavaju hipotezu o njihovoj specifičnosti i jedinstvenosti za kulturu unutar koje su prvotno opisani. Također, u radu će biti objašnjene razlike u opisivanju i imenovanju tih sindroma u dvama glavnim psihijatrijskim klasifikacijskim sustavima: Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM) i Međunarodnoj klasifikaciji mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja (ICD). Nadalje, bit će opisani problemi klasificiranja, dijagnosticiranja i istraživanja kulturalno-specifičnih sindroma te štetne posljedice njihovog pogrešnog dijagnosticiranja. Na kraju će biti navedeni prijedlozi i smjernice za buduća istraživanja kulturalno-specifičnih sindroma.

Ključne riječi: dhat sindrom, DSM-5, ICD-11, hikikomori, kulturalno-specifični
sindromi

Abstract

Culture is a strong determinant in experiencing emotional distress and the appropriate ways of expressing it, in addition to influencing the way in which sufferers seek help. Culture-specific syndromes are patterns of mental distress and abnormal behavior which are considered unique to a certain culture and are not included in the categories of standard classifications of psychiatric disorders. Hikikomori syndrome in Japan and dhat syndrome in India are only some of the many examples of these syndromes. There is a hypothesis that these syndromes are in fact just different manifestations of already described psychological disorders in the standard classification systems, manifestations which arose due to the influence of language and culture, therefore seeming unique to a certain culture. In this paper, the evidence that supports this hypothesis will be presented and contrasted with the arguments that support the hypothesis of their specificity and uniqueness for the culture in which they were originally described. Additionally, the paper will explain the differences in the description and naming of these syndromes in the two main psychiatric classification systems (DSM and ICD). Furthermore, the problems of classifying, diagnosing, and researching culture-specific syndromes and the harmful consequences of their misdiagnosis will be described. Finally, suggestions and guidelines for future research into culture-specific syndromes will be listed.

Keywords: culture-specific syndromes, dhat syndrome, DSM-5, ICD-11, hikikomori