Kada se Gregor Samsa jednoga jutra probudio: Stavovi o radu u Kafkinu Preobražaju

• Post by: Psyche General
• 19.08.2024.
• Comments off

Uma Gradac

Nadrealistička pripovijetka Preobražaj austrijskog pisca Franza Kafke opisuje transformaciju trgovačkoga putnika Gregora Samse u golema kukca te psihološku torturu koju glavni lik prolazi pokušavajući razumjeti svoje novo stanje, tijekom čega ga ukućani u potpunosti ignoriraju. Ako se do sad radnja ovoga djela ne čini dovoljno bizarna, valja u obzir uzeti da je Samsina najveća briga uslijed preobražaja u insekta činjenica da je onemogućen otići na posao na koji redovito i savjesno dolazi svaki dan. Ovo se djelo tako može protumačiti kao apsurdna metafora za dehumanizirajući utjecaj koji stres na poslu i pretjerana identifikacija s radnom ulogom mogu imati na čovjeka. Iako je pripovijetka napisana 1915., radnja je svevremena i nadasve primjenjiva na položaj i psihološko stanje radnika u današnjem hiperkapitalističkom svijetu u kojem se osobna vrijednost često poistovjećuje s poslovnim uspjehom. Stavovi prema radu uključuju stavove pojedinca prema poslu koji obavlja, radu općenito i organizaciji u kojoj radi (Jerneić i Kutleša, 2012). Ovaj će osvrt pokušati u kontekstu novele Preobražaj predočiti koncept stavova prema radu, specifično zadovoljstva poslom i zaokupljenosti poslom i istražiti kakav utjecaj radna uloga ima na sve ostale životne uloge, kao i na mentalno zdravlje pojedinca.

Prema Furlan (2005), stavove možemo definirati kao stečene, relativno stabilne pozitivne i negativne emocije, uvjerenja, vrednovanja i reakcije prema specifičnim osobama, grupama, idejama, poslovima ili drugim objektima. Sastoje se od emocionalne, kognitivne i ponašajne komponente. Emocionalna komponenta podrazumijeva osjećaje koje objekt stava izaziva u pojedincu. Kognitivna komponenta odnosi se na znanje o objektu stava koje osoba stječe procjenom i informacijama o objektu. Ponašajna komponenta opisuje ponašanja, odnosno spremnost na reagiranje na temelju prethodnih dvaju komponenti (Furlan, 2005). Tako, kada govorimo o stavovima prema radu, govorimo o uvjerenjima i emocijama o radu i poslu koji osoba obavlja te njezinu ponašanju u reakciji na prethodno. Stavovi prema radu dijele se u tri skupa konstrukata: (1) zadovoljstvo poslom, (2) zaokupljenost radom, radoholizam i radna angažiranost te (3) psihološki ugovor i organizacijska odanost. Zadovoljstvo poslom opći je emocionalni odnos radnika prema poslu koji obavlja i radnoj situaciji, a temelji se na radnikovim evaluativnim sudovima o aspektima posla koje smatra osobno bitnima (Jerneić i Kutleša, 2012). U narodnoj je mudrosti sveprisutna ideja da je zadovoljan radnik uspješan radnik. Citat na koji često nailazimo u popularnim medijima, a pripisuje se Konfuciju, glasi: ,,Radi ono što voliš i nećeš raditi niti dana u životu“. No, kad uzmemo u obzir način na koji se u društvu produktivnost često uzima kao parametar opće vrijednosti pojedinca, nailazimo na veliko proturječje. Dok se s jedne strane promovira ideja da je od izrazite važnosti baviti se poslom koji nas uveseljava i ispunjava, s druge je strane sveprisutna poruka da je uspjeh u poslu nemoguće postići bez muke, žrtve i krvava truda te da posao ne treba i nikad neće biti zabavan i opuštajući, a da nezadovoljstvo valja ignorirati i potisnuti u svrhu postizanja cilja. Te je dvije suprotstavljajuće ideje McGregor (1968/1980) sažeo u teoriju X i teoriju Y. Dok teorija Y tvrdi da ljudi prihvaćaju rad kao temeljni dio života, vole raditi i intrinzično su motivirani za rad, teorija X nalaže da ljudi rade zato što su na rad prisiljeni ili motivirani nagradama izvana. Kada promatramo radnika poput Gregora Samse, lako nam se u potpunosti prikloniti potonjoj teoriji i zaključiti da Samsa u poslu ne nalazi nikakav užitak, obavlja ga automatski i mehanički, isključivo motiviran osjećajem primoranosti, koji su mu nametnule figure autoriteta, poslodavac i otac koji od njega očekuje da skrbi o obitelji. Unatoč tome, Samsa i dalje dobro obavlja posao jer strepi od negativnih posljedica koje bi nastupile kada to ne bi činio. Samsin posao trgovačkoga putnika Kafka opisuje kao monoton, dosadan i neispunjavajuć. Konstantna promjena radnog mjesta u Samsi izaziva osjećaj izoliranosti i nepripadanja, a pritisak koji poslodavčeva očekivanja izvršavaju na njega u Samsi izazivaju nelagodu i tjeskobu. Samsa tako nekoliko puta iskazuje kako bi odavno dao otkaz kada obitelj od njega ne bi očekivala uspjeh i prihode te svoj posao vidi samo kao nužnost koju ispunjava automatski i bez užitka. Usprkos očitom nezadovoljstvu poslom, Samsa je savjestan i uspješan radnik, s posla nije izostao niti jednom te svoje radne obaveze obavlja izrazito pedantno i odgovorno. Upravo zbog toga, Samsu uslijed transformacije u kukca brine opravdavanje izostanka s posla, tvrdi da će za čovjeka koji niti jednom u svojoj karijeri nije izostao s posla, čak i odsustvo zbog bolesti u poslodavcu pobuditi sumnju. Samsin primjer izrazito nezadovoljna, ali savjesna radnika tako prkosi ideji da nezadovoljstvo poslom uvijek izravno i negativno utječe na uspjeh u poslu. U istraživanjima o korelaciji zadovoljstva poslom s uspješnosti na poslu također nailazimo na suprotstavljajuće rezultate, na temelju čega možemo zaključiti da ova jednadžba nije jednostavna i isključujuća, već da ovisi i o nizu drugih čimbenika, primjerice o okolnostima i vrsti posla koji se obavlja, ali i o ličnosti radnika. Tako nekolicina istraživanja ukazuje da pojedinci s izraženim perfekcionizmom te oni čija evaluativna komponenta stava o radu nalaže da posao ne treba biti zanimljiv i ugodan te da se za obavljanje poslovnih obaveza valja odreći osobnih užitaka, često pokazuju dobar uradak na poslu čak i kada su njime nezadovoljni (Pushpakumari, 2021). Tako Samsa, koji je opisan kao pasivan čovjek koji se prilagođava očekivanjima i potrebama drugih oko sebe, gaji uvjerenje o poslu kao nužnom zlu koje obavlja kako ne bi razočarao obitelj i poslodavca. Nadalje, negativna posljedica koju nezadovoljstvo poslom može imati na pojedinca jest alijenacija, koja se u socijalnoj psihologiji definira kao osjećaj samootuđenosti, izostanak podržavajuće okoline i smislenih društvenih odnosa (Aronson i sur., 2005). Tako je Pestonjeevo (1979) istraživanje o alijenaciji, nesigurnosti i zadovoljstvu poslom, provedeno na sto radnika i sto nadglednika, potvrdilo umjerenu korelaciju alijenacije i nezadovoljstva poslom. Radnici koji su na skali zadovoljstva poslom ostvarili nizak rezultat, na skali alijenacije, koja je mjerila čimbenike poput očaja, razočaranosti i egocentričnosti, imali su visoke rezultate. Samsa svoj posao doživljava kao alijenirajući, na poslu je većinom sam, kolege ga podcjenjuju i ne primjećuju te zbog pretjerane posvećenosti poslu ne uspijeva ostvariti značajne interpersonalne odnose. Na ovo upućuje i centralni motiv novele, Samsin preobražaj u kukca. Ljudi su socijalna bića i centralni dio čovjekova života predstavljaju društveni odnosi, a žohar je samotno biće koje nužno ne mora pripadati zajednici da bi opstalo. Samsa, izgubljen u frustrirajućem i monotonom poslu počinje sebe doživljavati kao svojevrsnog podčovjeka, što je metaforički dočarano preobrazbom u insekta, a naglašeno rezigniranom reakcijom ukućana na tu metamorfozu, kao da je to bilo od njega za očekivati. Karl Marx u svojem radu Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine (1977) razlaže teoriju alijenacije, prema kojoj ljudski život u kapitalizmu postaje beznačajan te kako čovjekova radna uloga u kapitalističkom društvu često rezultira izolacijom i dehumanizacijom. Tu teoriju vrlo lako možemo primijeniti na Samsin slučaj ukoliko je raščlanimo na četiri koncepta. Prvotno, govorimo o alijenaciji od produkta rada. Marx tvrdi da osjećaju otuđenja doprinosi činjenica da pojedinci u radnom odnosu često ne vide direktan produkt vlastitog rada te tako svoj trud počinju percipirati kao besmislen i uzaludan, a samim time im se smanjuje i osjećaj osobne vrijednosti te počinju misliti da ni na koji način ne pridonose društvu. Samsin posao trgovačkog putnika uključuje ponavljajuću i monotonu rutinu u kojoj sam radnik ne utječe direktno na plod vlastitog truda, stoga on svoj posao, a potom i cijeli svoj život počinje doživljavati kao besmislen. Takvo razmišljanje ide u prilog hipotezi prelijevanja zadovoljstva poslom i zadovoljstva životom, prema kojoj (ne)zadovoljstvo u jednoj domeni utječe, odnosno prelijeva se na drugu domenu života (Yucel i sur., 2021). Drugi koncept u Marxovoj teoriji jest alijenacija tijekom samog radnog procesa, gdje konkretni aspekti obavljanja posla čine pojedinca primoranim udaljiti se od društva kako bi uspješno obavio zadatak. Gregor kao trgovački putnik većinu radnog vremena provodi na cesti, isključen od bilo kakva stabilna socijalna okruženja. Zatim, Marx govori o alijenaciji od ljudskog potencijala, odnosno kako određeni poslovi negativno utječu na ostvarenje optimalnog pojedinčevog potencijala. Upravo se taj koncept jasno reflektira u Gregorovoj metamorfozi, njegov posao onemogućuje ostvarenje njegovih kapaciteta i mogućnosti i tako se on počinje osjećati kao žohar, nekompetentan i inferioran u odnosu na druge članove ,,hranidbenog lanca“. Naposljetku, ovaj se rad osvrće na koncept alijenacije od ostalih radnika, gdje odnos između radnika te radnika i poslodavaca u kapitalizmu postaje isključivo transakcionalan i svodi se na optimiziranje koristi, a manjka osjećajem međusobne povezanosti i međuovisnosti. Tako su Gregorovi kolege, ali i ukućani, prema njemu indiferentni, vide ga samo kao sredstvo za postizanje cilja. Zaključno, posao trgovačkog putnika rezultira potpunom otuđenosti Samse od plodova njegova truda, od samog procesa rada, njegova ljudskog potencijala te društva u cijelosti. Tako preobražaj u kukca možemo promatrati kao simboličku predodžbu alijenacije radnika, gdje Gregor, kao podcijenjen i frustriran radnik, fizički i psihički postaje sve udaljeniji od vlastite ljudskosti.

Zaokupljenost poslom možemo definirati kao emocionalnu i psihološku važnost rada u pojedinčevu životu (Šverko, 2012). Snažna zaokupljenost poslom manifestira se u dvama smjerovima: radnoj angažiranosti i radoholizmu. Radna angažiranost podrazumijeva emocionalnu privrženost poslu i organizaciji, učestalost dobrovoljnih akcija i svojevoljno sudjelovanje u donošenju radnih odluka. Radoholizam, nasuprot tome, podrazumijeva negativne aspekte snažne zaokupljenosti radom, a uključuje nemir, rastresenost i grižnju savjesti uslijed neobavljanja radnih zadataka te zanemarivanje drugih aspekata života u svrhu optimalna obavljanja radnih zadataka (Šverko, 2012). Na Samsinu primjeru vidimo niz indikatora radoholizma, a manjak radne angažiranosti. Samsa na poslu obavlja duge i umarajuće smjene, ostavljajući vrlo malo vremena za odmor, hobije i aktivnosti koje bi mu pružale sreću. Nadalje, Samsa zbog pretjerane zaokupljenosti poslom zanemaruje vlastito psihičko i fizičko zdravlje, što se jasno očituje u činjenici da niti jednom tijekom svoje karijere nije uzeo bolovanje, a čak i u bizarnoj situaciji preobražaja u žohara, Samsa oklijeva izbivati s posla. Samsin identitet i samopercepcija uvelike je, ako ne i u potpunosti, povezana s njegovom radnom ulogom. Jedini smisao koji pridaje vlastitom postojanju jest uzdržavanje svojih ukućana mukotrpno zarađenom plaćom. Naposljetku, Samsa u potpunosti manjka ravnotežu posla i privatnog života pri čemu gotovo da ne pravi razliku između dvaju navedenih životnih sfera (Malikowska i Tokarz, 2014).

Kafkin Preobražaj, kao i mnoga druga književna djela nadrealizma i apstraktizma, često se tumače kroz psihoanalitičku prizmu, čije je središte promatranja isključivo pojedinac, njegovi unutarnji konflikti, prevladavanje instinkata i biološki predodređena previranja. Tako iz psihoanalitičke perspektive Kafkin lik Gregora Samse postaje simbol radnika koji postoji samo kao kotačić u monotonom i suhoparnom mehanizmu prodaje, zarade i opskrbljivanja drugih novcem. Kako mu je samotan i mukotrpan posao oduzeo smisao i osjećaj ljudskosti, Gregor se metaforički pretvara u nečovjeka, beskorisna i beznačajna insekta, odbačena i neshvaćena od svih oko sebe. Iako se Gregorovo nezadovoljstvo u poslu nije reflektiralo na njegov uspjeh, utjecalo je na sve druge aspekte njegova života i na kraju mu u potpunosti uništilo život. Ovaj osvrt tako analizira utjecaj nezadovoljstva poslom na psihičko zdravlje i sreću pojedinca te dovodi u pitanje popularnu ideju da je za uspjeh u poslu potrebno voljeti ono što se radi, naglašavajući da to nije slučaj kada radnik posjeduje uvjerenje da je posao nužnost i ne treba biti ugodan niti zanimljiv. Proučavajući rezultate različitih istraživanja iz organizacijske psihologije, uočavamo da Samsin preobražaj u kukca predstavlja regresiju, njime počinje vladati id, umjesto savjesnog i zrelog superega. Njegov bi konflikt s autoritarnim i dominantnim ocem psihoanalitičari nazvali edipovskim (Asriningtyas i sur, 2022). Vjerovati da Gregorov očaj, tjeskoba i naposljetku potpuni gubitak ljudskosti dolazi isključivo kao posljedica zbivanja u njegovu unutarnjem svijetu ipak se čini naivnim. Je li Gregorovo poimanje sebe kao manje vrijednog podčovjeka zaista stvar njegove osobne patologije ili se pak patologija nalazi u društvu, u sustavu, a Gregor ju reflektira? Freud je zdrava čovjeka definirao kao čovjeka sposobna za rad i ljubav (Werbart i sur., 2020), ali čine li Gregora radna sposobnost i savjesnost zdravim ili je upravo primoranost na to uzrok njegovoj patnji? Kontradiktorno Freudu, popularni citat koji se pripisuje indijskom filozofu Jiddu Krishnamurtiju glasi: ,,Biti dobro prilagođen duboko bolesnom društvu ne može služiti kao mjerilo zdravlja“ (O’Neil, 2022). Tako, kad bismo Gregora doživjeli kao neurotična, nezrela i nezdrava, a njegovu transformaciju u kukca tumačili kao nesposobnost za ljubav i rad, morali bismo ignorirati nezdravo društvo koje ga promatra samo kao sredstvo za postizanje cilja. Zanimljivo je što je i sam Kafka, kako navodi Gundvaldsen (1963), odbacivao i prezirao psihoanalizu, smatrao je Freudovu ideju o neurozi kao o izlječivoj disfunkciji čiji korijen leži u pojedincu netočnom. Kafka je tvrdio da neuroza može biti vanjsko stanje, integralni dio društva kojem katkad nije ni potrebno tražiti uzrok i lijek. Zato možemo zaključiti da Kafka u ovoj pripovijetki nije opisivao disfunkcionalnog i neurotičnog pojedinca koji se borio s potisnutim željama i nagonima i tako sebe doveo do ludila, već disfunkcionalno i neurotično društvo koje je upropastilo sasvim običnog pojedinca, udaljivši ga od njegovih ljudskih potencijala. nezadovoljstvo poslom može dovesti do alijenacije, što se poklapa s Marxovom teorijom alijenacije na poslu. Može se primijetiti i kako Samsa pokazuje obilježja radoholizma, pretjerano se identificira s radnom ulogom i zanemaruje sve druge životne uloge te kao jedinu životnu svrhu vidi uzdržavanje vlastitih ukućana i perfekcionističko izvršavanje radnih obaveza. Osvrt proučava psihoanalitička tumačenja Preobražaja, koja Samsinu preobrazbu u kukca promatraju kao metaforu za neurozu, kompleks manje vrijednosti koji proizlazi iz njegovih unutarnjih previranja i potisnutih želja. Priklanja se suprotstavljajućem, marksističkom tumačenju pripovijetke, u čijem središtu nije pojedinac, već društvo, a Samsa je žrtva nemilosrdnog i dehumanizirajućeg sustava koje izrabljuje radnike i tretira ih kao strojeve.

Literatura

Aronson, E., Wilson, T. D. i Akert, R. M. (2005). Socijalna psihologija. Mate.

Asriningtyas, Devicha L. i Mustofa, A. (2022). Gregor Samsa’s Self Alienation in Franz Kafka’s Metamorphosis: Lacanian Psychoanalysis. Humanitatis: Journal of Language and Literature, 8(2), 261–276. http://dx.doi.org/10.30812/humanitatis.v8i2.1912

Barnett A. G. i Dobson A. J. (2005). Excess in cardiovascular events on Mondays: a meta-analysis and prospective study. Journal of Epidemiology and Community Health, 59(2), 109-114. https://www.jstor.org/stable/25570634

Gundvaldsen, K. M. (1963). Franz Kafka and Psychoanalysis. University of Toronto Quarterly, 32 (3), 266–281. muse.jhu.edu/article/558935

Furlan, I. (2005). Psihologijski rječnik. Naklada Slap.

Jerneić, Ž. i Kutleša, V. (2012). Stavovi prema radu, radni učinak i namjera napuštanja organizacije kod znanstvenih djelatnika. Suvremena psihologija, 15 (1), 43–64. https://hrcak.srce.hr/84658

Kafka, F. (1996). The Metamorphosis and Other Stories (S. Appelbaum, Prev.). Dover Publications (Originalno djelo objavljeno 1915).

Malikowska, D. i Tokarz, A. (2014). The Structure of Workaholism and Types of a Workaholic. Polish Psychological Bulletin. 45(2), 211–222. http://dx.doi.org/10.2478/ppb-2014-0027

Marx, K. (1977). Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine (Stanko Bošnjak, Prev.). Prosveta –BIGZ. (Originalno djelo objavljeno 1932).

McGregor, D. (1980). The human side of enterprise. U H. J. Leavitt, L. R. Pondy i D. M. Boje (Ur.), Readings in Managerial Psychology [Treće izdanje] (str. 310–321). The University of Chicago Press. (Ponovno izdano iz Leadership and Motivation, W. G. Bennis, E. H. Schein i C. McGregor (Ur.), 1968, The M.I.T. Press).

O’Neil, B. (2022, listopad 10). It Is No Measure Of Health To Be Adjusted To A Profoundly Sick Society. Slugger O’Toole. https://sluggerotoole.com/2022/10/10/it-is-no-measure-of-health-to-be-well-adjusted-to-a-prof oundly-sick-society/

Pestonjee, D. M. (1979). Alienation, insecurity, and job satisfaction. Vikalpa, 4(1), 9–14.

Pushpakumari, M.D. (2021). The Impact Of Job Satisfaction On Job Performance: An Empirical Analysis. City Forum, 9(1), 89–105.

Šverko, B. (2012). Ljudski potencijali: Usmjeravanje, odabir i osposobljavanje. Hrvatska sveučilišna naklada.

Werbart, A., Bergstedt i B., Levander, S. (2020). Love, Work, and Striving for the Self in Balance: Anaclitic and Introjective Patients’ Experiences of Change in Psychoanalysis. Psychology for Clinical Settings, 11. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2020.00144

Yucel, D. i Latshaw, B. A. (2020). Spillover and Crossover Effects of Work-Family Conflict among Married and Cohabiting Couples. Society and Mental Health, 10(1), 35–60. https://doi.org/10.1177/2156869318813006