Kuc kuc, ja čudak: Opsesivno-kompulzivni poremećaj u filmovima „Toc Toc“ i „I WeirDo“

Kuc kuc, ja čudak: Opsesivno-kompulzivni poremećaj u filmovima „Toc Toc“ i „I WeirDo“

Martina Turk

„Ja nisam član dezinfekcijskog osoblja. Ja sam samo OKP pacijent.“ (Ming-yi, 2020, 0:00:23). Po-Ching, jedan od glavnih likova tajvanske romantične drame I WeirDo uvodi gledatelje u film opisujući svoj život s dijagnosticiranim opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Uvodna naracija prati prikaz rutinske nabave namirnica 15. dana u mjesecu. Po-Ching ima mizofobiju, odnosno patološki strah od zaraze bakterijama ili virusima. Poznatiji naziv za mizofobiju je germofobija. Najprominentniji simptomi germofobije su izbjegavanje mjesta percipiranih kao potencijalni izvori zaraze, pretjerano pranje ruku i saniranje prostora. Po-Ching prekomjerno pere ruke te se ne usuđuje izaći iz kuće više od jednom mjesečno. Ako izađe van, obavezno nosi zaštitnu kabanicu, masku i gumene rukavice. Ljudi ga doživljavaju kao čudaka. Otuda i sam naslov filma I WeirDo. Tokom jednog od svojih posjeta supermarketu, Po-Ching susreće djevojku Chen Ching koja ima gotovo identične probleme. Zbog svojih sličnosti zbližavaju se u kratkom roku i započinju romantičnu vezu. Chen Ching se doseli njemu te dane provode čisteći i dezinficirajući svaki kutak kuće, više puta dnevno. Obećavaju si da se nikada neće promijeniti. Žive u harmoniji sve dok jednog jutra Po-Ching ne izađe na dvorište, zaboravi mizofobiju i krene dirati prljave površine. Po-Chingov OKP magično je nestao. Izbezumljena Chen Ching preklinje razne doktore da vrate OKP njenom partneru, ali on se postepeno pretvara u „normalnu“ osobu te ju napušta. „Normalnu“ osobu pod navodnicima jer se u filmu inzistira na takvoj terminologiji. Iako se kroz radnju filma ispostavi da je to bila samo njena noćna mora, isto jutro Chen Ching slučajno izađe van iz kuće i nesvjesno počne dirati prljave predmete. Sada je ona magično izliječena te film završava nedorečeno. Film je napisao i režirao Liao Ming-yi, a objavljen je 2020. godine. 

Prema službenom dijagnostičkom i statističkom priručniku za psihičke poremećaje (APA, 2013), opsesivno-kompulzivni poremećaj ili OKP karakterizira prisutnost opsesija i/ili kompulzija. Opsesije su ponavljajuće misli, porivi ili slike koje se doživljavaju kao intruzivne i nepoželjne te većinom uzrokuju izraženu tjeskobu i nelagodu. Pojedinac pokušava ignorirati ili potisnuti takve misli, porive ili slike, ili ih neutralizirati nekom mišlju ili radnjom. Kompulzije su ponašanja ili mentalni činovi koje pojedinac motivirano vrši kao odgovor na opsesiju ili specifična pravila. Cilj je tih kompulzivnih radnji smanjenje anksioznosti. DSM-V dijagnoza (APA, 2013) opsesivno-kompulzivnog poremećaja iziskuje prisutnost opsesija, kompulzija ili oboje. Potonje treba oduzimati puno vremena ili značajno remetiti važna područja funkcioniranja. Oba lika drame I WeirDo imaju dijagnosticiran OKP. Primaju farmakološku terapiju i redovito posjećuju psihijatra. Izuzev konzumacije lijekova, ne postoje napori da ikoji član para ublaži simptome poremećaja. Niti efekti lijekova nisu eksplicitno vidljivi gledatelju. Psihijatar govori Po-Chingu da je prekidač za OKP u njemu i da sam treba pronaći način da ga isključi. Ova ideja samostalnog isključivanja OKP-a suviše pojednostavljuje kompleksnost poremećaja. Mnogobrojne meta-analize pokazuju učinkovitost ERP terapije za OKP (Rosa-Alcázar i sur., 2008). ERP je kognitivno-bihevioralna tehnika izlaganja strahovima i sprečavanja odgovora na te strahove. Kognitivno-bihevioralna terapija i farmakoterapija mogu omogućiti kontroliranje simptoma i dovesti do oporavka. Prikazi čudesnih izlječenja u I WeirDo gledateljima mogu pružiti potpuno krive ideje o mogućnosti i trajanju oporavka.

Prezentacija OKP simptoma u I WeirDo nije netočna. Likovi imaju opsesije (poriv izbjegavanja kontaminacije) i razne kompulzije kao što su čišćenje, pranje ruku, brojanje, krađa, itd. Te radnje oduzimaju mnogo vremena i remete važna područja funkcioniranja. Po-Ching i Chen Ching nemaju uobičajene poslove, nego rade kod kuće. Nemaju prijatelje zbog izolacije koju donosi njihov strah od prljavštine i zaraze. Ne mogu se ni ljubiti zbog tih strahova, makar su u romantičnom odnosu. Problem ne leži u točnosti određenih prikaza, već u cjelokupnoj kompoziciji likova. Doima se kao da je netko nabacao sve moguće stereotipe poremećaja na jedno mjesto i odlučio snimiti film. Stereotipna osoba s OKP-om konstantno pere ruke i čisti, neurotično pazi na simetriju i drži se stroge rutine – upravo ono što se veže uz karaktere ovoga ljubavnog para. Sam stereotip OKP-a zanemaruje šaroliki raspon simptoma u stvarnosti. Šira podjela dimenzija OKP simptoma uključuje četiri potkategorije: kontaminacija, simetrija/nepotpunost, odgovornost za štetu i intruzivne (tabu) misli (Abramowitz i sur., 2010). Kontaminacijski OKP karakteriziraju strahovi od zaraze i pretjerane radnje izbjegavanja zaraze. Dodirivanje naizgled bezopasnih predmeta poput kvaka već može izazvati znatnu nelagodu i rezultirati pretjeranim pranjem ruku, čak i do krvarenja. (Jalal i sur., 2022). Dimenziju simetrije ili nepotpunosti obilježava potreba da stvari budu savršene, točne, „baš kako treba“, simetrične ili ispravno poravnate. Povezane kompulzije su poravnavanje, redanje i slaganje predmeta te dodirivanje, tapkanje ili slijeđenje određenih rituala (Lochner i sur., 2015). Kategoriju odgovornosti za štetu karakterizira strah od pogrešaka, sumnja u vlastita sjećanja te preuveličani osjećaj odgovornosti za sigurnost, uglavnom tuđu, ali i vlastitu. Pojedinac je često okupiran stvarima koje su izvan njegove kontrole, kao što su prometne nesreće i prirodne katastrofe ili strahuje da će direktno nauditi drugim ljudima. Tipične su kompulzije provjeravanja, poput provjeravanja jesu li vrata zaključana kako ne bi došlo do provale (Foa i sur., 2001; Abramowitz i sur., 2010; Ferguson, 2021). Na posljetku, dimenzija intruzivnih (tabu) misli podrazumijeva opsesivne misli nasilnog, religijskog ili seksualnog sadržaja. Kompulzije su rijetko vidljive drugim ljudima jer su pretežito mentalne radnje, kao što je potiskivanje intruzivnih misli nekim prikladnijim i poželjnijim mislima (Abramowitz i sur., 2010). Pojedinac u nekim slučajevima može pokazivati simptome više dimenzija istovremeno. I WeirDo prvenstveno ilustrira kontaminacijsku potkategoriju poremećaja. Scena u kojoj Chen Ching krivo namješta sliku kako bi provjerila ima li Po-Ching još uvijek OKP implicira i tendencije simetriji (Ming-yi, 2020, 0:44:22). Osim nekih kratkih scena, kao što je pedantno ravnanje plahti (Ming-yi, 2020, 0:01:20), Po-Chingove opsesije simetrijom nisu posebno naglašene. Skoro kao da je umetnuto u film samo zato jer stereotip predlaže da je OKP „ono kada voliš da je sve uredno i simetrično“. 

Jedna analiza medijskih prikaza opsesija i kompulzija pokazuje najveću zastupljenost prikaza kompulzivnih radnji uređivanja ili slaganja predmeta te pranja ili čišćenja (Fennell i Boyd, 2014). Također je ispitano doživljavanje medijskih prikaza u uzorku osoba koje imaju OKP. Rezultati analize i iskazi sudionika impliciraju ograničenu reprezentaciju poremećaja. Činjenica da dio sudionika ističe učestalost medijskih prikaza kontaminacijskih opsesija te kompulzija pranja i čišćenja ide u prilog tvrdnji da su medijski prikazi suviše stereotipni. I WeirDo nastavlja ovu tradiciju medijskih prikaza poremećaja. Scenarist Naff (2019) tvrdi da korijen filmskih stereotipa leži u ličnosti slavnoga filmskog producenta i milijardera Howarda Hughesa. Nakon njegove smrti, povjesničari su zaključili da je imao nedijagnosticirani OKP. Živio je s germofobijom zbog koje je bio jako ustrajan u čistoći. Uz to, bio je i izraziti perfekcionist. Naff ističe trend baziranja likova s OKP-om na Hughesovom karakteru među filmskim umjetnicima. Koji god bio pravi uzrok, postoji rizik da mediji svojim jednodimenzionalnim prikazima potiču i održavaju stereotipe među publikom. 

Stigma i manjkavo razumijevanje mentalnih poremećaja velike su prepreke pri traženju psihološke pomoći. Većina ljudi može shvatiti razloge za zabrinutost i traženje pomoći kada čuju opis osobe s OKP-om, ali dvije trećine ljudi ne shvaća koji je poremećaj zapravo u pitanju (Coles i sur., 2013). Stope prepoznavanja dimenzija kontaminacije i simetrije kao OKP-a znatno su veće nego prepoznavanje dimenzija odgovornosti za štetu i intruzivnih (tabu) misli te ljudi pokazuju značajno više stigme prema dimenziji intruzivnih (tabu) misli (McCarty i sur., 2017). Općenito, ta strana poremećaja mnogo je manje poznata. Pojedinci koji doživljavaju intruzivne misli tabu sadržaja manje su motivirani potražiti pomoć zbog neznanja i neugode. K tome, rijetko se ta strana poremećaja može vidjeti u medijima (Fennell i Boyd, 2014). 

Među popularnijim filmovima o OKP-u, osim I WeirDo, Internet Movie Database (IMDb, nepoznat datum) predlaže: Aviator, Matchstick Men, Color of Night, Straight Up, Blacklight, As Good as it Gets, Final Analysis, Mr. Hubolt i Toc Toc. Više od polovice njih uključuje neku varijaciju kontaminacijskog OKP-a (I WeirDo, Aviator, Matchstick Men, Color of Night, Straight Up, As Good as it Gets, Toc Toc). Filmovi Mr. Hubolt, Final Analysis i Blacklight stavljaju veći fokus na kompulzivne radnje provjeravanja te radnje općenito vezane uz dimenziju simetrije/nepotpunosti. Blacklight aludira na intruzivne misli, ali ne specificira jesu li uistinu u pitanju takve misli ili simptomi neke druge dimenzije poremećaja Tek se Toc Toc izravno dotiče postojanja intruzivnih tabu misli u sklopu OKP-a. Opažanje da većina ovih filmova naglašava simptome kontaminacijskog OKP-a, dok zanemaruje ostale dimenzije, dodatno potvrđuje prethodno spomenutu ograničenost medijskih prikaza simptoma. 

Španjolska komedija Toc Toc pokriva širok raspon simptoma ovog nedovoljno shvaćenog poremećaja, za razliku od mnogih drugih filmskih prikaza. Objavljena je 2017. godine i distribuirana od strane Warner Brosa. Režisera Vicentea Villanueva inspirirala je francuska kazališna komedija Laurenta Baffiea. Naslov je igra riječi španjolske kratice TOC za opsesivno-kompulzivni poremećaj (šp. trastorno obsesivo compulsivo) i onomatopeje „kuc“ (toc). Radnja prati susret šestero ljudi. Petero njih ima OKP: Blanca, Ana Maria, Emilio, Otto i Lili. Šesti pacijent, Federico, ima Tourettov sindrom. Premda su tražili individualnu terapiju, tajničinom pogreškom svima je zakazan isti termin psihijatrijskog sastanka. Čekajući liječnika koji satima kasni, upoznavaju se i odlučuju sami složiti grupnu terapiju. Seansa biva toliko uspješna da su svi pacijenti na trenutak nadvladali svoje kompulzije. Motivirani tim uspjehom, dogovaraju daljnje grupne sastanke. Kraj filma prikazuje oporavak svakog OKP pacijenta. Uz to, otkriva se da je Federico liječnik koji redovno vodi grupne terapije, prikriven kao pacijent. 

Svaki lik pokazuje različiti oblik poremećaja. Blanca ima kontaminacijski OKP. Prekomjerno pere ruke i izbjegava dodirivanje bilo kakvih površina, čak i ljudi. Ana Marijin OKP kombinacija je dimenzija odgovornosti za štetu i intruzivnih (tabu) misli. Uz to ima i religijski OKP. Strahuje da ne počini svetogrđe, često se križa i ponavlja molitve. Zbog tjeskobe od odgovornosti za štetu, kompulzivno provjerava je li zaključala kuću, ponijela ključeve, isključila štednjak i slično. Pretežito su vidljive njezine radnje provjeravanja, ali tokom upoznavanja otkriva i svoje intruzivne misli. Nakon prvotnog oklijevanja, kaže da ju slušanje vijesti o ubojstvima potiče da misli kako je i ona sama sposobna počiniti takav zločin (Villanueva, 2017, 0:56:35). Ana Maria smatra da je zla osoba zbog svojih misli. Atmosfera među likovima na tren postaje neugodna, što naglašava jeziva filmska glazba, no likovi se trude biti utješni. Sljedeći pacijent, Emilio, je aritmoman. Zbog aritmomanije broji sve u svojoj percepciji i ne može se oduprijeti porivu brojanja (Villanueva, 2017, 0:20:04). Uz to ima poremećaj patološkog gomilanja (eng. hoarding disorder), koji DSM-V svrstava u poremećaje vezane uz OKP. Emilio skuplja nepotrebne predmete u nedogled umjesto da ih baci. Otto, simetričnog imena koje je sam odabrao, predstavlja simetrijsku dimenziju OKP-a. Boji se hodati po linijama i kompulzivno slaže predmete. Jedna scena prikazuje trenutak u kojem je pokvario spoj time što je izvadio sve stvari iz djevojčine torbe i poslagao ih u redove na stol u kafiću (Villanueva, 2017, 0:34:48). U kontekstu filma, to je najapsurdniji primjer. Lili, zadnji OKP lik, stalno ponavlja vlastite i tuđe rečenice, sve zbog straha od smrti. Emilijevi i Lilini simptomi ne uklapaju se nužno u podjelu na četiri kategorije, ali to dodatno pokazuje koliko OKP simptomi mogu biti raznovrsni. 

Film jasno oslikava opsesije i kompulzije svakog lika, koje im oduzimaju znatan dio vremena te remete bitna područja funkcioniranja. Iako su simptomi Blance i Otta preuveličani, prednost filma je ta što su oni očigledno različite osobe. Stereotip opsesivno-kompulzivnog poremećaja miješa dimenzije kontaminacije i simetrije/nepotpunosti. Za razliku od toga, u filmu je jasno da osoba s OKP-om ne mora ujedno biti opsjednuta simetrijom i strahovati od zaraze. Toc Toc humoristično prikazuje većinu likova. Pošto su tako prikazani, ne radi se o direktnom ismijavanju poremećaja. Ipak, većina likova koji su komično prikazani imaju OKP. Stoga se film svejedno može shvatiti kao ismijavanje poremećaja. Nadalje, humoristično prikazivanje OKP-a dvosjekli je mač. S jedne strane može ublažiti stigmu, dok s druge strane može umanjiti razumijevanje poremećaja među ljudima (Fennell i Boyd, 2014). Osim toga, psihijatar Federico pristupa svojem Tourettovom sindromu kao OKP-u kako bi pomogao pacijentima. To može zbuniti gledatelje i dovesti do zamjene simptoma Tourettovog sindroma i OKP-a. Filmski prikazi OKP-a često uključuju neku varijaciju stereotipa osobe koja je opsjednuta higijenom, čistoćom, simetrijom ili rutinom. I WeirDo ekstreman je prikaz kontaminacijskog OKP-a. Uzevši u obzir da je film nastao za vrijeme pandemije 2020., simbolički se može tumačiti kao komentar na drastične pandemijske mjere i njihov utjecaj na društvene odnose. Neovisno o tome, u psihološkom kontekstu ovaj je film štetno širenje stereotipa i ismijavanje samog poremećaja. K tome, suviše pojednostavljuje tretman poremećaja. S druge strane Toc Toc, bez obzira na svoje mane, ima pozitivan doprinos reprezentacije raznih manifestacija OKP-a. Osim što podiže svijest o tome da se OKP javlja na razne načine među ljudima, pokazuje i koliko može biti teško živjeti s ovim poremećajem. Likovi se žale na to kako zapravo nemaju život. Ipak, Toc Toc daje nadu za ublažavanje simptoma kroz konzistentnu terapiju i socijalnu potporu. Film dotiče i slabije poznatu temu intruzivnih misli tabu sadržaja u sklopu OKP-a. Zahtjevnije je vizualno prikazati takvu vrstu opsesija na filmskom platnu, no već samo progovaranje o njima napredak je u osvještavanju publike. Mediji ponekad mogu biti jedini izvor informacija o mentalnim poremećajima. Zato bi se filmski umjetnici trebali više informirati o prirodi i kompleksnosti opsesivno-kompulzivnog poremećaja kada odluče stvoriti film na tu temu.

Literatura

Abramowitz, J. S., Deacon, B. J., Olatunji, B. O., Wheaton, M. G., Berman, N. C., Losardo, D., Timpano, K. R., McGrath, P. B., Riemann, B. C, Adams, T., Björgvinsson, T., Storch, E. A. i Hale, L. R. (2010). Assessment of obsessive-compulsive symptom dimensions: development and evaluation of the Dimensional Obsessive-Compulsive Scale. Psychol Assess, 22(1), 180-198. https://psycnet.apa.org/doi/10.1037/a0018260

American Psychiatric Association (2013). Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders. (5. izdanje). American Psychiatric Publishing.

Coles, M. E., Heimberg, R. G., i Weiss, B. D. (2013). The Public’s Knowledge and Beliefs about Obsessive Compulsive Disorder. Depression and Anxiety, 30(8):778-785. DOI:10.1002/da.22080 

Fennell, D., i Boyd, M. (2014). Obsessive-Compulsive Disorder in the Media. Deviant Behavior, 35(9), 669–686. DOI:10.1080/01639625.2013.872526

Ferguson, S. (30. rujna 2021). OCD and Hyper-Responsibility: What’s the Link? Psych Central. https://psychcentral.com/ocd/ocd-and-hyper-responsibility#what-is-hyper-responsibility

Foa, E. B., Amir, N., Bogert, K. V., Molnar, C., & Przeworski, A. (2001). Inflated perception of responsibility for harm in obsessive–compulsive disorder. Journal of Anxiety Disorders, 15(4), 259–275. https://doi.org/10.1016/s0887-6185(01)00062-7

Internet Movie Database. (n.d.). The Most Popular Movies and TV-Shows about Obssesive-Compulsive Disorder. Amazon.com. https://www.imdb.com/search/keyword/?keywords=obsessive-compulsive-disorder

Jalal, B., Chamberlain, S.R., Robbins, T.W. i Sahakian, B.J. (2022) Obsessive-compulsive disorder-contamination fears, features, and treatment: novel smartphone therapies in light of global mental health and pandemics (COVID-19). CNS Spectr, 27(2), 136-144. doi: 10.1017/S1092852920001947.

Lochner, C., McGregor, N., Hemmings, S., Harvey, B.H., Breet, E., Swanevelder, S. i Stein, D.J. (2016). Symmetry symptoms in obsessive-compulsive disorder: clinical and genetic correlates. Braz J Psychiatry, 38(1), 17-23. doi: 10.1590/1516-4446-2014-1619.

McCarty, R. J., Guzick, A. G., Swan, L. K. i McNamara, J. P. H. (2017). Stigma and recognition of different types of symptoms in OCD. Journal of Obsessive–Compulsive and Related Disorders, 12, 64-70. doi: http://dx.doi.org/10.1016/j.jocrd.2016.12.006

Ming-yi, L. (Režiser). (2020). I WeirDo [Film]. Activator Marketing Company. 

Naff, M. (31. srpnja 2019). Howard Hughes and OCD: How One Man Affected the Portayal of OCD. Screenage Wasteland. https://screenagewasteland.com/howard-hughes-and-ocd-how-one-man-affected-the-portrayal-of-ocd/

Rosa-Alcázar, A.I., Sánchez-Meca, J., Gómez-Conesa, A. i Marín-Martínez, F. (2008). Psychological treatment of obsessive–compulsive disorder: A meta-analysis. Clinical Psychology Review, 28(8), 1310-1325. DOI: http://dx.doi.org/10.1016/j.cpr.2008.07.001

Villanueva, V. (Režiser). (2017). Toc Toc [Film]. Atresmedia Cine, La Zona, Lazonafilms i Wind Films.

Categories: osvrt na film