Posljednji kralj Škotske (2006)

• Post by: bivanovic
• 27.09.2021.
• Comments off

Tomislav Laljak

Posljednji kralj Škotske (2006) je biografska drama koju je režirao Kevin Macdonald. Film se temelji na istinitim događajima, tj. na stanju u Ugandi 1970-ih za vrijeme vladavine diktatora Idi Amina. Njegov lik je prikazan vrlo uvjerljivo, a tumači ga Forest Whitaker koji je za ovu ulogu dobio Oscara za najboljeg glavnog glumca. Iako se u filmu patološki narcizam ne spominje eksplicitno, možemo prepoznati njegove brojne znakove u Aminovu ponašanju. Osnovna obilježja patološkog narcizma su osjećaj osobne grandioznosti, pretjerane važnosti, jedinstvenosti i dominantnosti nad drugima (Begić, 2011).

Uvid u život Idi Amina i događaje u Ugandi pružen nam je iz perspektive fiktivnog lika Nicholasa Garrigana, mladog Škota koji je Aminov osobni liječnik. Radnja filma započinje 1970. godine kada Nicholas završava studij medicine u Škotskoj. Zatim odlučuje otići u Ugandu gdje radi kao liječnik u misionarskoj bolnici u jednom malom selu. U to vrijeme u Ugandi dolazi do vojnog puča kojim je s vlasti zbačen Milton Obote, a predsjednikom postaje vojni general Idi Amin. Zanimljivo je ovdje spomenuti kako Johnson (1995) zamjećuje da je narcistički poremećaj ličnosti češći u zanimanjima poput onih u vojsci, u kojima osoba može uživati značajnu moć nad drugima. U filmu je dalje prikazano kako narod slavi Amina na jednom skupu u selu u kojem Nicholas radi, nakon čega Amin doživljava blažu automobilsku nesreću. Nicholas je pozvan da mu pregleda ruku, Amin ga pohvaljuje za dobar posao i govori pozitivno o Škotima: „Da mogu biti bilo što osim Uganđanin, bio bih Škot“. Tom prilikom mu daje svoju uniformu u zamjenu za njegovu majicu s natpisom Scotland, koju želi pokloniti svome sinu. Sve u svemu, pri prvom susretu Amin djeluje vrlo simpatično i pristupačno, što je u skladu s literaturom o narcističkom poremećaju ličnosti; Shapiro i Bernadett-Shapiro (2006) navode kako takvi pojedinci često mogu ostaviti dobar prvi dojam zbog svoje prividne šarmantnosti.

Nedugo nakon prvog susreta s Aminom, Nicholas je pozvan u glavni grad Kampalu gdje mu je ponuđen posao predsjednikovog osobnog liječnika. Poput mladića koji šarmira neodlučnu djevojku, Amin obasipa Nicholasa komplimentima i drugim lijepim stvarima sve dok on ne odluči prihvatiti ponudu. Amin daje izraditi odijelo za Nicholasa, poziva ga na gala večeru i hvali kako mu je spasio život iako mu je samo previo ruku. U ovakvomu ponašanju se očituje spremnost narcisoidnih pojedinaca da se prilagode drugima i uspostave prijateljske ili ljubavne veze onda kada iz njih očekuju izvući korist (Vojković, 2017). Večer prije nego što Nicholas odluči prihvatiti poziciju predsjednikovog osobnog liječnika, Amin ga hitno poziva u svoju sobu jer se osjeća loše. On vjeruje kako su ga otrovali Oboteovi ljudi koji ga žele mrtvog. Nicholas brzo shvaća da je riječ o običnoj nadutosti uzrokovanoj mješavinom piva i aspirina te jednostavnim zahvatom omogućuje Aminu da ispusti nekoliko vjetrova, nakon čega se predsjednik osjeća bolje. Begić (2011) navodi kako su narcisoidne osobe preosjetljive i sklone žaliti se na somatske tegobe. U ovoj sceni su jasno vidljive i Aminove brze promjene raspoloženja. On brzo prelazi iz panične zabrinutosti i obrambenog stava prema Nicholasovom pregledu u prijateljski smijeh, zatim u sram jer ga je Nicholas vidio uplašenog i hladnoću kada mu objašnjava da je strah nepoželjna emocija, da bi se na kraju opet prijateljski nasmijao. Ovakva disregulacija emocija također je obilježje narcističkog poremećaja ličnosti (Ronningstam, 2010).

Kao što je spomenuto na početku, narcisoidne pojedince karakterizira osjećaj osobne grandioznosti. Čuržik i Jakšić (2012) grandioznost opisuju kao sklonost preuveličavanju vlastitih sposobnosti i zasluga te umanjivanju tuđih. Navode kako ona uključuje socijalnu dominantnost i prikazivanje sebe kao osobe visokog statusa i visokih profesionalnih kompetencija. Grandioznost je uočljiva u Aminovom javnom, ali i privatnom životu. Prilikom utrke u bazenu, iz puke zabave, Amin počinje plivati prije znaka za početak te „čudom“ pobjeđuje. U javnim nastupima veliča uspjeh koji je postigao i koji još planira postići s Ugandom, a druge civilizacije okrivljuje za krađu afričkih tekovina. Uz grandioznost, kao centralno obilježje narcističkog poremećaja, ističe se i manjak empatije. Narcisoidni pojedinci često iskorištavaju ljude iz svoje okoline, a ako od drugih ne prime potvrdu ili pomoć koju su očekivali, mogu se ponašati kritično, nasilno i osvetoljubivo (Čuržik i Jakšić, 2012). Takvu sklonost dobro oslikava situacija kada je na Amina izvršen pokušaj atentata. Nakon što pobjegne na sigurno, Amin počinje vikati na Nicholasa i kritizira ga zato što ne zna gdje je jedan od ministara. Ubrzo hvataju atentatore, Amin pred njima vrijeđa Obotea i zatim ih daje ubiti. Isto tako, brojni Aminovi neistomišljenici počinju nestajati – dok u javnost izlaze informacije kako su razni državnici na službenom putu, oni bivaju ubijeni.

Iz dosadašnjeg opisa se može uočiti još jedna Aminova osobina koja je ujedno i karakteristika narcizma, a to je osjetljivost na kritike i vrlo krhki self. Narcisoidne osobe mogu djelovati moćno „izvana“, ali pritom biti jako ranjive „iznutra“ (Brajdić, 2019). Zaista, Amin se uvijek nastoji prikazati čvrsto i samopouzdano, ali burno reagira na svaku kritiku. Kada strane novine pišu o njemu kao luđaku jer je izbacio sve Azijce iz Ugande, on pobjesni i okrivljuje Nicholasa za tu odluku. Ranije je u filmu Nicholas pokušavao objasniti Aminu da ne izbacuje Azijce iz zemlje jer će to naštetiti gospodarstvu i njegovom ugledu, no Amin mu govori da se to njega ne tiče. U Nicholasu raste sumnja u pravednost Aminove vladavine i shvaća kako je vrijeme da se vrati u Škotsku. Amin mu to ne dozvoljava, oduzima mu putovnicu i uvjerava ga kako je potreban u Ugandi. Očajan, Nicholas pokušava otrovati Amina, no njegov plan biva prozret pa ga Amin šalje na smrt mučenjem. Ovakvo ponašanje samo potvrđuje već spomenute odrednice narcizma – nedostatak empatije i zlouporabu „bliskih“ odnosa koje pojedinci održavaju onoliko dugo koliko od njih imaju osobnu korist. Nicholasa na kraju filma čudom spašava kolega liječnik, nakon čega konačno uspijeva pobjeći u Škotsku.

Film Posljednji kralj Škotske bavi se likom i djelom Idi Amina i prikazuje kakav je bio u javnom, ali i u privatnom životu. Bio je sposoban zavesti i šarmirati ljude, ali oni bi mu koristili samo za postizanje vlastitih ciljeva i podizanje samopoštovanja. Nije pokazivao empatiju prema drugima, već se brutalno odnosio prema svima koji ga nisu poštovali ili nisu dijelili njegovo mišljenje. Sve prethodno navedeno su obilježja narcističkog poremećaja ličnosti koji je u ovom filmu živopisno prikazan. Ovaj je poremećaj nazvan prema Narcisu, liku iz grčke mitologije koji se zaljubio u vlastiti odraz u jezeru i potom je bio pretvoren u cvijet. Nažalost, stvarnost nije tako bezazlena i romantična. Aminov režim rezultirao je smrću više od 300 000 Uganđana, a on za svoja djela nikada nije odgovarao pred zakonom. Nakon što je 1979. zbačen s vlasti, pobjegao je u Saudijsku Arabiju gdje je živio u egzilu do svoje smrti 2003. godine.

Literatura

Begić, D. (2011). Psihopatologija. Medicinska naklada.

Brajdić, E. (2019). Narcizam u zagrljaju društvenih mreža [Diplomski rad, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu]. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:122:719893

Čuržik, D. i Jakšić, K. (2012). Patološki narcizam i narcistični poremećaj ličnosti – pregled suvremenih spoznaja. Klinička psihologija, 5(1-2), 21-36.

Johnson, W. (2005). Narcissistic personality as a mediating variable in manifestations of posttraumatic stress disorder. Military Medicine, 160, 40-41. https://doi.org/10.1093/milmed/160.1.40/

Ronningstam, E. (2010). Narcissistic personality disorder: A current review. Current Psychiatry Reports, 12, 68-75. https://doi.org/10.1007/s11920-009-0084-z/

Shapiro, J. L. i Bernadett-Shapiro, S. (2006). Narcissism: Greek tragedy, psychological syndrome, cultural norm. U T. G. Plante (Ur.), Mental Disorders of the New Millennium, 892-898. Praeger Publishers.

Vojković, M. (2017). Od antisocijalnog poremećaja ličnosti do psihopatije [Diplomski rad, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu]. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:244911